Gdje su političari i biznismeni prema spiralnoj dinamici? 

Političari su, uglavnom, u odnosu na poslovnjake u svjetonazorskom zaostatku. Oni su većinom, prema konceptu zvanom spiralna dinamika, zaglavili svjetonazorski u crveno-plavom načinu razmišljanja. Taj svjetonazor u negativnosti odlikuje reaktivnost, krutost, slijeđenje dogmi i egocentrizam koji može završiti „spaljenom zemljom“ (u smislu rata, ali i u smislu odnosa ili zdravlja). Negativnost se pojavi kad je stari svjetonazor u odlasku, a novi se još nije „primio“. Pozitivni aspekti crveno-plavih su pokretačka snaga, velika energija, red, stabilnost i jasan smjer.

Poslovnjaci su nekad isto bili crveno-plavi (posebno za vrijeme industrijske revolucije), ali danas to uglavnom nisu. Danas se nalaze negdje u narančastom sustavu koji odlikuje proaktivnost, pragmatičnost, strateški pogled, moć, utjecaj i sl. Kad je negativan (zbog profita i moći), ovaj svjetonazor može također biti vrlo destruktivan. Znamo što sve može učiniti slijepo ganjanje profita.

Dakle, danas u svijetu postoje dvije velike skupine, političari i biznismeni. Političari koriste novac i proaktivnost od biznismena, a biznismeni reaktivnost i egocentrizam političara. Što bi se reklo, ruka ruku mije. Kad ova dva svijeta surađuju, onda negativa izbija s obje strane. Međutim, što bi bilo da političari naprave promjenu u svjetonazoru i počnu razmišljati „narančastim“ umom poslovnjaka?

Prvo, Putin nikad ne bi krenuo s tenkovima na Ukrajinu jer narančasti biznismen ne uništava sebe radi toga da pokaže da je u pravu. Nikad. Političari bi tada bili usmjereni na stvaranje nove vrijednosti, sklapali bi partnerstva ne radi toga da napadaju ili da se brane. I dalje bi to radili radi utjecaja ili moći, ali znali bi da ako pretjeraju, moć bi počeli gubiti. Zato bi uvijek igrali do granica koje su koliko toliko sigurne za njih i čovječanstvo.

Još kad bi ti isti političari dobili malo „zelenog“ svjetonazora, onda bismo imali proaktivne političare kojima je inkluzivnost ključan pojam. Pod inkluzivnošću mislim na to da uključuju u dijalog ljude s kojima se ne slažu, da brinu o široj zajednici, uključujući i planet Zemlju. I dalje bi imali s nekime konflikt, ali istovremeno bi tu osobu poštivali kao ljudsko biće i ne bi na silu prekidali odnos radi toga jer se, eto, ne slažu u nečemu. Te elemente vjerujem da već grade politički sustavi u sjevernim EU zemljama kao što je Švedska.

Vjerujem da je politički sustav u promjeni i da je ovo što se zadnje desetljeće događa u svijetu samo pokazatelj da je ta promjena tu blizu. Jer uvijek stari sustavi radikaliziraju svoje stavove pokušavajući zadržati nešto što se zadržati više ne može. Nemam pojma, naravno, kako će sve ovo završiti niti u što se politički sustav treba pretvoriti. Znam samo da smo na rubu samo-uništenja zato što smo postali globalni taoci egom nabrijanih dečkiju koji se igraju rata. 

Autor: Alan Žepec