Jan ima 8 godina, natprosječno je inteligentan i proglašen za najdarovitije dijete u razredu. A prije samo godinu dana, kod upisa u školu, ocijenjen je kao dijete kojemu je potreban asistent u nastavi i preporučeno mu je da ide u posebnu ustanovu.
Naime, kod upisa u školu, mama je psihologici pokazala Janovu dijagnozu da ne čuje na jedno uho. Nakon razgovora s Janom, psihologica je zaključila da Jan treba ići po posebnom programu i da nikad neće moći računati na normalan razvoj. Mama je odlučila otići u novu školu na novi razgovor. Ovdje je spomenula problem s uhom, ali bez pokazivanja dijagnoze. Psihologica je postavljala ista pitanja, Jan je davao iste odgovore. Samo je tog dana Jan proglašen savršeno normalnim djetetom. Posebno je nadaren za matematiku i jezike. I danas je najbolji učenik u razredu.
Pouka ove priče je da moramo biti svjesni koliko jedna informacija može oblikovati nečiju percepciju. Kao lideri, mi konstantno šaljemo poruke ljudima oko sebe. Naše riječi i informacije utječu na ljude, oblikuju percepciju i utječu na samopouzdanje i samopoštovanje. Zato je važno da smo svjesni što i kako komuniciramo. Važno je i da smo sami svjesni i oprezni kako tuđe informacije grade našu percepciju o nama ili drugima.
Autor:
Alan Žepec