Kad gledam unatrag najviše me izmučio osjećaj da mogu sve. U jednom trenutku sam tako imala dvoje male djece koju sam vozila u školu i na sportske aktivnosti, radila sam u gradu 100 km udaljenom od mjesta boravišta po 10 sati dnevno, bila sam promovirana na novu poziciju i trebala sam se pokazati, vježbala sam, bila supruga i htjela biti najbolja poznata kuharica.
Svaka uloga sama po sebi mi je bila ultra napeta, moj um stalno je proizvodio nove ideje i vidio nove mogućnosti. Radilo se o pozitivnoj napetosti. Na poslu nisam mogla reći „ne“ jer mi je bilo pre zanimljivo biti uključenom u različite projekte. Dani su mi bili toliko puni događanja, posla, prevažanja, dogovaranja da bih u 11 navečer pala u nesvijest. To je bilo sličnije nesvjestici nego odlaženju na spavanje. Dizala bih se ujutro 6 i akcija bi započela.
Kad sam pogledala svoj Hogan psihološki profil sve mi je bilo još jasnije. Moje visoko samopouzdanje dalo mi je osjećaj da mogu sve što mi padne na pamet. Ambicija od 97% intrinzično me tjerala na akciju. Visoka interpersonalna osjećajnost onemogućila mi je reći „ne“ da nekoga „ne daj Bože“ ne razočaram. Moja visoka radoznalost i teatralnost dala mi je otvorenost prema novom i drugačijem. Kao takva osobnost nisam niti mogla imati drugačije životno iskustvo.
Rezimirajući svoje iskustvo kroz Hogan profil postala su mi jasna područja mog razvoja. Nije se jednostavno suočiti, pogotovo, ako ste osjetljivi na kritiku. Ali ako je život škola ili otkrivanje sebe, Hogan testiranje može biti jedna kontrolna točka.
Autor:
Spomenka Žepec