Ukoliko ste tijekom svog radnog iskustva promijenili barem dvije organizacije, sigurno možete reći kako atmosfera u njima nije bila ista. To je zato što svaka organizacija kroz svoj razvoj stvara i vlastitu kulturu. Organizacijska kultura je rezultat dugotrajnog procesa u kojem se stavovi i ponašanja ljudi postupno oblikuju što predstavlja osobnost organizacije.
Jedan od odličnih modela za promatranje organizacijske kulture je OCAI (Organizational Culture Assesment Inventory) koji su na Sveučilištu Michigan razvili profesori Kim Cameron i Robert Quinn. Stoga ću u donjim redcima pokušati približiti sve tipove organizacijskih kultura te istaknuti koja od njih bi, prema OCAI modelu, trebala biti kultura budućnosti.
Zamislite start-up tvrtku koja je tek osnovana. Njen vlasnik i nekolicina njegovih suradnika fleksibilni su u nastojanjima da pokrenu firmu. Također, sigurno su svi skupa okrenuti prema van i istražuju kako kupci reagiraju na njihov proizvod ili uslugu. Možemo reći da je njihova kultura inovativna, fleksibilna i vrlo poduzetnička. Taj se oblik organizacijske kulture svrstava u žutu ili poduzetničku kulturu.
Prijateljstva pretvorena u sudske tužbe
Pretpostavimo da je tvrtka doživjela uspjeh, a prvi ljudi u njoj više nisu samo kolege nego i prijatelji. Podržavaju se, osjećaju zajedništvo, uživaju u uspjehu i osjećaju jedinstva. I dalje je kultura fleksibilna, ali sada je fokus okrenut prema unutra, prema internim odnosima i pozitivnim osjećajima. Vlasnik tvrtke ima ulogu brižnog oca koji ima razumijevanja za svoje ljude, njihove poslovne i privatne probleme i želje. Cijela je tvrtka kreirala novu kulturu i uživa u svim blagodatima te kulture. To je zelena ili „klan“ kultura. Međutim, kako vrijeme prolazi, tvrtka i broj njenih zaposlenika rastu, a s njima raste i broj problema. Svima je jasno da se na „stari” način više ne može. Svatko vuče na svoju stranu, „stari” radnici preskaču svoje voditelje, nedostaje discipline, strukture i reda. Vrijeme je za kulturu čiji je fokus na unutra, ali s više krutosti i dosljednosti. Tu na scenu stupa nova, plava ili hijerarhijska kultura. Uvođenjem te kulture, firma dobiva na ozbiljnosti, postaje orijentirana na procese, uvodi standarde poslovanja kao što je ISO ili, pak, modernizira poslovanje ERP sustavom. Jedan dio „starih” ljudi nezadovoljan je novom kulturom, misle kako je tvrtka izgubila svoj stari „duh”, ono što ju je činilo toliko posebnom i drugačijom. Nezadovoljni atmosferom, birokratizacijom i vlasnikom koji više nije prijateljski nastrojen, odluče otići iz tvrtke. Neki čak pokreću i tužbe, povlače kupce za sobom, osnivaju svoje tvrtke koje konkuriraju ovoj iz koje su otišli. Cijela se tvrtka zajedno s vlasnikom bavi odnosima, procesima, financijama, standardima, sudovima, opisima poslova i polako, ali sigurno, gube iz vida ono što tu tvrtku čini tvrtkom: kupce i njihove potrebe. I tako se tvrtka, ukoliko ne želi propasti, mora okrenuti novoj kulturi – crvenoj ili tržišnoj kulturi. Ta nova kultura je ona koje kupce i potrebe tržišta stavlja u prvi plan. Crvena je kultura kruta jer se sad počinju pratiti rezultati, postoje KPI-evi, rokovi, SMART i STRECH ciljevi, uvode se pojmovi kao što su EBITDA, odjeli postaju profitni centri, procesi se pojednostavljuju i ubrzavaju, a sve kako bi kupci i vlasnici bili maksimalno zadovoljni.
Korporacije zaglavljene u pravilima i procesima
Kroz ovu priču možete vidjeti kako se razvoj jedne tvrtke može pratiti kroz razvoj četiri tipa kulture. Ako je tome tako, onda možete doslovno dijagnosticirati koja je kultura u tvrtki dominantna i koji joj je sljedeći korak u razvoju.
Mi u LQ-u radimo „online“ ispitivanja organizacijske kulture ovim alatom i onda zajedno s tvrtkama analiziramo rezultate i pomažemo im da razviju onu kulturu koja je u tom trenutku optimalna za njih.
Međutim, u današnjem korporativnom svijetu postoji ozbiljan problem u smislu kulture. Naime, većina je današnjih korporacija zaglavila u organizacijskim shemama, procesima, pravilima, ciljevima, „deadlineovima“, odnosno u tržišnoj i hijerarhijskoj kulturi, dok su istovremeno izgubile klan i poduzetničku kulturu.
Sad je došlo vrijeme da organizacije diljem svijeta, male i velike, naprave sljedeći korak u svom razvoju. Taj korak je integracija klan i poduzetničke kulture. To će organizaciji dati „ljudsko lice“ te ju učiniti inovativnijom i učinkovitijom. Taj se važan korak može napraviti uvođenjem operativnog i organizacijskog modela tvrtke koji se temelji na coaching principima.
Coaching kultura u svojoj suštini povezuje ljude na dubljoj razini (povjerenje, zajednička svrha i vizija, autonomija i kreativnost) i otvara prostor da se klan kultura (povjerenje, zajednička svrha i vizija) i poduzetnička kultura (autonomija i kreativnost) integriraju s ostalim kulturama i stvore organizaciju budućnosti.