Koje su prednosti inkluzivnosti u kompanijama koje potiču raznolikost?
Ljudi s različitim obrazovanjem, porijeklom, radnim iskustvom, stručnim znanjem i drugačijim pogledom na život donose drugačija rješenja u radnoj sredini.…
Mi smo ljudi naviknuti rješavati stvari. Naviknuti samo da ćemo svojom inteligencijom, vještinama i sposobnostima riješiti svaki životni problem pred kojim se nađemo. To funkcionira kad su problemi pokvarena perilica, plaćanje računa, izračunavanje profitabilnosti projekta i sl. Međutim, kako riješiti nesanicu, vlastite negativne misli, neobjašnjivu bolest, disfunkcionalni odnos ili potrebu uma da predvidi budućnost?
Postoji cijeli niz tehnika i alata koji mogu pomoći u tim situacijama. Problem je da ponekad niti jedna tehnika ili alat ne funkcionira. Rješenje je da nema rješenja. Za naš ego, to je nemogući koncept. To je protivno prirodi ega koji je naviknuo rješavati stvari. I tada, ono što mi može pomoći je da:
- promatram
- prepoznam
- pustim
Promatram
Mi smo duhovna bića koja imaju sposobnost promatrati vlastito postojanje, uključujući i misli. Znat ćemo da li misli promatramo iz ega ili iz izvornog ja po odnosu prema tim mislima. Izvorno ja ima samo jedan odnos spram svega što postoji, a to je ljubav. Izvorno ja uvijek i jedino promatra iz prostora ljubavi jer izvorno ja jest ljubav. Naša navika je promatrati iz ega, što podrazumijeva uspoređivanje i sud. Budnost do koje svatko od nas ima dostup, omogućava promatrati iz prostora prihvaćanja i ljubavi.
Prepoznam
Znači da imam potpunu jasnoću da su (kondicionirane) misli samo prolazna pojava. One su trenutak u kojem individualni um spaja kreiranu sliku sa značenjem. Pogledam fotografiju s ljetovanja i osjetim ugodu. Na sastanku sam sa šefom i osjećam napetost. Nije bitno je li situacija vezana uz sadašnjost, prošlost ili budućnosti. Naša svijest, koristeći pet osjetila, pretvara svaku našu misao u “stvarnost”. Svijest će misao o traumi staroj trideset godina dovesti u sadašnji trenutak i mi ćemo osjetiti traumu kao da je sada. Prepoznavanjem stvarne prirode naših misli, percepcija stvarnosti se mijenja. Dobivamo svjesnost o uzročno-posljedičnoj vezi misli i osjećaja. Potpuno je jasno da je trauma prošlost i potpuno je jasno da je osjećaj tu zbog razmišljanja o traumi. Tu kreće puštanje.
Pustim
Znači puštam kontrolu i prepuštam se. Kao što je priroda jezera mirna površina, tako je i priroda našeg bića mir. Ako bacimo kamen u jezero, nastat će valovi. Naše misli o nepredvidivoj budućnosti ili nelagodnoj prošlosti su kamenje koje bacamo u jezero. Tek kad odustanemo od bacanja kamenja, jezero će se malo po malo vratiti u svoju stvarnu prirodu. Nekad prije, nekad kasnije. I dalje mogu ostati aktivan, ali se prepuštam toku životu.
Znajući da znamo što je priroda našeg bića, ego odustaje od bitke i pušta. Mir će nam se otvoriti sam od sebe, ne moramo ništa posebno činiti. Puštanjem da stvari budu, usklađujemo se s prirodom života i istovremeno ostajemo aktivni. I tako, iz paradoksa u paradoks.
Sve dok ne pustimo i to.
Više o ovome na: Master Leader Akademiji
https://lq.hr/trening-programi/otvoreni-programi/master-leader-akademija/