Do nedavno bih čvrsto zagovarao stajalište da se onaj tko kontinuirano radi na unapređivanju svojih znanja i vještina ne treba bojati gubitka posla. Recentnija zbivanja na našim prostorima poljuljala su me u tom uvjerenju.
Aktualno, možete biti vrhunski stručnjak u svojem području zaposlen u dobroj tvrtki koja je, zbog poslovnih razloga, odlučila ugasiti određeno funkcionalno područje. Naprosto ste se našli u krivo vrijeme, na krivom mjestu u tvrtki. Najgore u takvoj situaciji je ako čovjek to počinje doživljavati kao vlastitu krivnju, počne si predbacivati zbog toga jer nije pravovremeno predvidio što će se dogoditi, pa se na osnovni problem gubitka posla nadograde i psihičke tegobe.
Naravno, ovo je ekstremna situacija – znatno je češće da se uslijed smanjivanja opsega pojedinog posla smanjuje i broj potrebnih ljudi.
Uobičajeno je da se prilikom uobličavanja programa smanjivanja broja zaposlenih u kompaniji definiraju ciljne skupine zaposlenika i razrade kriteriji prema kojima će se raditi odabir ljudi. HR funkcija nastoji u takve programe ugraditi i osposobljavanja ljudi na način da im poveća mogućnost pronalaženja novog zaposlenja na tržištu rada, što uvelike ovisi o vremenu i materijalnim resursima koji u kompaniji stoje na raspolaganju.
U skorije vrijeme, posebno u kontekstu društveno odgovornog poslovanja i ponašanja, nerijetko se HR funkcija aktivno uključuje i u pronalaženje adekvatnog rješenja za „buduće bivše“ zaposlenike, a pogotovo u situacijama kada nakon preuzimanja tvrtke novi vlasnik kreće u restrukturiranje i smanjivanje broja zaposlenika. HR odjeli nastoje pomoći zaposlenicima na odlasku oko nastavka njihove karijere na način da ih kroz kontakte s kolegama u komplementarnim kompanijama preporučuju za zapošljavanje. Pokazuje se da se stvari mijenjaju te da tvrtke i u ovakvim neugodnim situacijama mogu, uz zrnce ljudskosti i razumijevanja za situaciju u kojoj se nalaze dojučerašnji zaposlenici, izgraditi „win-win“ odnos s njima.
Poslodavcu je u ovakvim situacijama u interesu da zadrži najkvalitetnije ljude pa će upravo kompetentnost pojedinca biti presudan kriterij prilikom odabira tko će ostati.
Može se reći da kontinuirano nadograđivanje vlastitih znanja i vještina u pravilu povećava i mogućnost za odabir, i na individualnom i na organizacijskom nivou. Što više stvari znate raditi i što ste kompetentniji za neki posao imate veću mogućnost za promjene, bilo da se radi o dobivanju drugog posla kod aktualnog poslodavca ili o odlasku u drugu kompaniju.
Igor Kovač, LQ Assessment and Development