Što nam je važnije – stvarnost ili privid

Autor teksta:  Igor Kovač,  LQ Assessment tim 

Odricanje od odgovornosti

U ovom tekstu možda se ne bavimo temom koja vas zanima. U slučaju da imate drugačija očekivanja molimo vas da ne nastavite s čitanjem. Odričemo se odgovornosti u slučaju da vam se tekst ne svidi ili ako ne ostavi dobar dojam o nama. Odgovornost je isključivo vaša!

„Ljepota je u oku promatrača“

Ovo je izreka koju nerijetko čujemo kada se govori o razlici u ukusima. Tako je i s mišljenjem drugih o nama. Uobičajeno to povezujemo s dojmom koji ostavljamo na različite ljude u svojoj okolini odnosno sa slikom koju će drugi imati o nama. Nazivamo je još i reputacija. Rijetki su oni kojima nimalo nije stalo do mišljenja njihove okoline ili barem njima važnih osoba. „Reputacija je u našem društvu sve“ jedna je od rečenica koju izgovaraju likovi u knjizi Davida Mitchella „Atlas oblaka“. 

Koliko smo daleko spremni ići u toj potrebi za sviđanjem drugima?

Jedan iskusan direktor „starog kova“ jednom mi je, prilikom razgovora o opstanku na menadžerskoj poziciji u korporaciji, vrlo ozbiljno rekao: „Znaš, ja vrlo pažljivo osluškujem što uprava želi čuti od mene pa im onda to i kažem.“ Vjerojatno je podrazumijevao da ću shvatiti kako to radi zato da im se svidi. Iako želimo ostaviti što bolji dojam na druge ili barem dojam da smo prava osoba za ono što se traži, pitanje je koliko ćemo biti uspješni u tome.

Istraživanja vezana uz područje selekcije pokazuju da su kandidati na razgovorima za posao često skloni prilagođavati istinu aktualnim potrebama (ili oko 80% kandidata je sklono laganju). Odnosno, nastoje ostaviti što bolji dojam. S druge strane, osobe koje intervjuiraju kandidate za posao nerijetko o motivaciji i socijalnim kompetencijama kandidata prosuđuju na osnovi gestikulacije, broja izgovorenih riječi i stupnja formalnosti odijevanja (što formalnije to bolje ocjene!). Pokazalo se da su gestikulacija, govor i odijevanje  zaista dobri indikatori socijalnih kompetencija, no ne govore mnogo o motivaciji.

Što je stvarnost, a što privid? U kojoj mjeri se poklapaju naše viđenje sebe samih (identitet) i dojam koji ostavljamo na okolinu (reputacija).

Kad nam je jako stalo do toga da se svidimo drugima nastojat ćemo što bolje prepoznati njihova očekivanja pa se, u većoj mjeri, truditi da se uklopimo u tu „sliku“. Zapravo, nastojimo „upravljati dojmom“ drugih, čak i kad je cijena toga vrlo visoka. Valja imati u vidu da dugoročno, ovakvo funkcioniranje troši puno energije, iscrpljujuće je biti „tuđa slika sebe samog“, a može dovesti i do sagorijevanja („burn out“ sindrom).

Gdje je onda prava granica, dobra ravnoteža između potrebe za sviđanjem te prihvaćanjem od strane drugih s jedne i samosvojnosti s druge strane?

Odgovor na ovo pitanje treba pronaći svatko za sebe, a kao polazište može biti koristan što širi i dublji uvid u vlastito funkcioniranje kao i spoznaja o tome kako okolina doživljava naše ponašanje u različitim situacijama. Možda ih neke stvari smetaju ili ih vide kao negativne, no neće nam to reći dok ih direktno ne pitamo. Valja nam što češće tražiti feedback od drugih te pri tome pokazati spremnost da čujemo i stvari koje nam se možda neće sviđati ili nam neće biti ugodne.

P.S. Kutak za promidžbu:

Što obično želimo saznati o nekome koga procjenjujemo u poslovnom okruženju, na primjer o kandidatu za promoviranje na višu poziciju u kompaniji?

Prvenstveno nas zanima kakva ponašanja, reakcije i način doživljavanja okolinskih zbivanja možemo očekivati od osobe, odnosno kakvom se ta osoba doživljava. Ili identitet.

No, za potpuniju sliku dobro bi nam došlo i saznanje kako osobu koja se opisuje na takav način doživljava njezina okolina, odnosno  kako bi je opisali suradnici na poslu ili netko tko je dobro poznaje. Ili reputacija

Hogan testovi (HPI, HDS, MVPI) usmjereni su na dobivanje što potpunije slike o osobi i uključuju oba ova aspekta – identitet i reputaciju osobe