Zločin i kazna ili što nas dovodi do točke pucanja?

Autor teksta: Igor Kovač, LQ Assessment tim

Nedavno sam, stojeći u pretrpanom tramvaju, zamijetio do sebe djevojku udubljenu u čitanje podebele knjige. Ovlaš sam je promotrio – jednom se rukom pridržavala za rukohvat, a u drugoj je držala otvorenu knjigu te vješto okretala stranicu za stranicom. Prilično je to rijetka pojava u današnje vrijeme da ljudi, neovisno o dobi, umjesto surfanja po mobitelu, čitaju listajući stranice prave, tiskane knjige. I još k tomu stojeći u prepunom tramvaju.

Ocjena iz lektire ili hobi?

Zaintrigiralo me što ju je toliko zaokupilo pa sam bacio pogled i nemalo se začudio. Štivo koje je čitala danas rijetki pročitaju u cijelosti.  Pomislih, valjda je je vraška stiska zbog ocjene iz lektire jer tko se još svojevoljno bavi ovim zahtjevnim i opširnim tekstom koji problematizira odnos djela i posljedica, odnos zločina i kazne. Ili je možda zanima kakav sklop zbivanja će nekoga dovesti do nekog (zlo)čina?

Primjerice, jeste li se ikad zapitali što se to treba dogoditi da nas dovede u stanje u kojem ćemo sjekirom zatući omraženu staru lihvarku? Teško je to predvidjeti jer ne reagiramo svi na isti način, u sličnim situacijama. Ako vas zanimaju okolnosti i detalji zbivanja koja su do toga dovela Raskoljnikova, glavni lik romana „Zločin i kazna“, pročitajte kako je to minuciozno opisao Fjodor Mihajlović Dostojevski u jednom od svojih najpoznatijih djela.

No, ako stavimo ovakve ekstremne slučajeve na stranu, što može biti okidač za određena ponašanja zbog kojih bismo kasnije mogli požaliti?

U svakodnevnom životu se susrećemo s ljudima čija nas ponašanja zasmetaju ili iritiraju, ali ne doživljava ih svatko od nas istim intenzitetom. U nekom se pojavi naglašena ljutnja, neprijateljstvo prema osobi čije ga ponašanje smeta i u tom bi je trenutku najradije „strpao u top i ispucao u svemir“. Naravno da to, najčešće, neće biti praćeno i stvarnom akcijom nego će ostati na nivou zamišljanja, fantazije kroz koju ćemo preusmjeriti i upravljati svojom ljutnjom. Kod nekog drugog ovakva će situacija proći bez naglašenijeg emocionalnog naboja.

Hostilnost

Na vjerojatnost ovakvog načina doživljavanja može nam ukazati rezultat na skali Interpersonalne osjećajnosti u Hogan inventaru osobnosti (HPI). U okviru ove skale nalazi se podskala Nema hostilnosti   koja nam govori u kojoj mjeri ćemo prema drugima ophoditi s prihvaćanjem ili  ćemo biti kritički usmjereni. Sigurno već naslućujete da se naglašenija kritičnost može povezati sa sklonošću da nas tuđa ponašanja lakše zasmetaju ili naljute, odnosno da ih doživimo kao iritantna ili čak ugrožavajuća. Ljutnju obično prate i fiziološke promjene u našem organizmu koje nas pripremaju za jednu od obrambenih reakcija koje smo razvili kroz evoluciju („bori se ili bježi“), a u svrhu boljeg suočavanja s opasnostima iz okoline.

Hostilnost se u poslovnom okruženju rijetko kad manifestira fizičkom reakcijom prema drugima, više se iskazuje na verbalnom planu u obliku nepromišljenog korištenja grubih riječi. Uglavnom, šaljemo informaciju da nismo lak protivnik kojeg okolina može iskorištavati, kao i da nismo usmjereni na udovoljavanje drugima, a to drugima nerijetko može zazvučati oštro i netaktično. Vjerojatno nas neće doživljavati kao Raskoljnikova iz „Zločina i kazne“, no potrebno je poraditi na razvijanju vještine diplomatičnog zauzimanja za sebe.

Dakle, hoćete li biti diplomatični i taktični ili skloniji reagirati kao „moderni Raskoljnikov“?