Koje su prednosti inkluzivnosti u kompanijama koje potiču raznolikost?
Ljudi s različitim obrazovanjem, porijeklom, radnim iskustvom, stručnim znanjem i drugačijim pogledom na život donose drugačija rješenja u radnoj sredini.…
Znam da bih trebala vježbati, ali ne da mi se. Znam da bih se trebala buditi ranije, ali ne da mi se. Znam da bi bilo dobro napraviti pripremu za sutra, ali ne da mi se. Znam da je pušenje nezdravo, ali ne da mi se ići na odvikavanje. Znam da imam dobru ideju, ali ne da mi se ići u realizaciju….. Ovakvih rečenica ima u svačijem životu. Možda najviše u životu mladih ljudi.
I onda jer nam se ne da ne krenemo na dijetu, ne krenemo na vježbanje, ne krenemo u promjenu, ne krenemo realizirati svoje ideje ili snove. Zašto je „ne da mi se“ važniji od realizacije vrijednih stvari?
„Ne da mi se“ ima u sebi nespremnost na disciplinu, zatim strah od promjene i strah od izlaganja prema van ili strah od neuspjeha. „Ne da mi se“ nas drži često u prividnoj zoni komfora, u odlaganju da se pomaknemo. Puno više znamo da trebamo ili možemo, nego osjećamo želju da se pokrenemo.
Stvari koje odlažemo imaju tendenciju da ih nikad ne realiziramo. Da parafraziram Kennedyja “Ako ne ja, tko? Ako ne sad, kad?”
Može mala domaća zadaća? Pokušajte 3 dana ne koristiti „ne da mi se“, onako za vježbu. Bacite se u realizaciju nečega što odgađate. Realizirajte barem jednu ideju.
Ili dođite kod nas na Assessment i coaching da istražujemo teme iz vašeg portfelja „ne da mi se“.
Autorica:
Spomenka Žepec
