Alan Žepec: 5 koraka za opuštenost u nemirnom svijetu

Kutak za lidere Zamislite da se nalazite na sastanku izvršnih direktora na kojem sudjeluje predsjednik Uprave. U jednom trenutku se dotični „obruši” na vas i vi znate da vas pokušava „zakucat” i obezvrijediti pred cijelim timom. Osjećate u tijelu kako vam se automatski javlja reakcija, emocija raste i ostaje pitanje kako reagirati, kako će vas sada drugi doživjeti i zašto se to sada uopće događa. Mi smo okruženi stalnom navalom nepredvidivih događaja koje nam život servira. Evo pet koraka koji vam mogu pomoći da živite Zen u hektičnom i nepredvidivom svijetu.

Prvi korak: Prema svemu što mi dolazi, bez obzira o čemu se radi kažem: „Welcome”. Možda se radi o bijesnom kupcu, o napornom zaposleniku, o zahtjevnom šefu, o čemu god da se radi kažem: „Welcome”. Prihvaćam život da se događa, da mi daje lekcije koje u tom trenutku ne razumijem, puštam ga da bude paradoksalan i bedast, grub i brutalan, humorističan i nepredvidiv, dopuštam životu da mi dolazi i primam ga otvorenih ruku i duše.

Drugi korak: Opustim se gradeći u sebi osjećaj snage i odlučnosti, suosjećanja i empatije, kreativnosti i humora. Kada sam stegnut, u grču, strahu i bijesu reagiram na neugodne životne situacije kruto ili prestrašeno. U opuštenom stanju imam slobodu reakcije. Stanje u kojem se nalazim kreira moju stvarnost, a ja kreiram svoje stanje. Zato, osjećam u svom donjem dijelu trbuha snagu svog bića, u predjelu grudnog koša empatiju svog srca, u predjelu „trećeg oka” kreativnost svog uma. Tako opušten, snažan, empatičan i kreativan spreman prelazim na treći korak.

Treći korak: „Koji je najinteligentniji način da pristupim ovoj situaciji ili osobi?”. To je osnovno pitanje koje mi dolazi, ali oslobođeno osude, prezira ili usporedbe. Želim postići inteligentno rješenje koje ide iz prostora osjećaja ispravnosti, oslobođeno straha i ljutnje. Moj unutarnji osjećaj UVIJEK zna razliku između istine i manipulacije te ispravnosti i interesa. Moja težnja istini i ispravnosti je jedini put koji biram, a način reakcije je izbor koji radim.

Četvrti korak: Odgovornost za reakciju na moju reakciju prepuštam drugoj strani. Slobodan sam od očekivanja kako bi netko trebao reagirati na moju istinu i ispravnost. Dajem pravo drugoj strani da ima svoju istinu koja ne mora biti ista kao moja. Prihvaćam da kompleksnost života daje više istina, verzija događaja i zaključaka. Težim usklađivanju, a ne uvjeravanju; suradnji, a ne sukobu; protočnosti, a ne blokadi.

Peti korak: Opušteno odabirem slijedeću akciju. Za suradnju je potrebno dvoje pa tako mudra odluka u nekom trenutku može biti i rastanak. Prihvaćam suradnju kao i nesuradnju jednako mirno i stabilno. Moji slijedeći koraci kreirani su iz prostora svjesnosti, pozitivne namjere i ispravnosti.