O vrtlarima i vrtlarenju (Znaju li menadžeri vrtlariti?)

Nedavno sam se iznenadio u razgovoru s uspješnim IT menadžerom, kad je izjavio da ozbiljno razmišlja o drastičnim promjenama i potpunom zaokretu u karijeri. Privlači ga boravak na otvorenom, u prirodi, rad na zemlji,  obrezivanje grmlja i drveća, košnja trave, održavanje okućnica i vrtova … Prepoznao je da ga takve aktivnosti ispunjavaju i donose mu unutarnji mir, doživljava ih kao smislene i svrsishodne. Nema jurnjave za ostvarenjem ciljeva i rezultata, nakon kojeg slijede novi, još izazovniji i ambiciozniji ciljevi koji trebaju rezultirati rastom poslovanja i većim tržišnim udjelom … to ga više ne ispunjava.

Kad se u Google tražilicu upiše pojam „drastičan zaokret u karijeri“, AI generira sljedeći pregled:

„Drastičan zaokret u karijeri znači značajnu promjenu smjera u profesionalnom životu, često odlazak iz jedne struke u potpuno drugu. To može uključivati promjenu industrije, posla ili čak razinu odgovornosti i vještina koje se koriste. Takav zaokret može biti uzrokovan različitim faktorima, kao što su osobni interesi, želja za novim izazovima ili promjena u ekonomskim uvjetima

 …

Takav zaokret može biti vrlo uzbudljiv, ali i izazovan. Zahtijeva spremnost na učenje novih vještina, prilagodbu novoj kulturi i suočavanje s neizvjesnošću. Ipak, drastičan zaokret u karijeri može dovesti do velikog osobnog i profesionalnog ispunjenja.“

Jeste li primijetili da se, govoreći o razlozima za promjene, naglasak stavlja na osobne interese, nove izazove, ekonomske uvjete? A to posljedično može dovesti do osobnog i profesionalnog ispunjenja. No, zapravo često nas ka promjenama pokreće upravo nemogućnost da vidimo smisao i svrhu onoga što radimo, nedostatak osjećaja osobnog zadovoljstva i ispunjenosti poslom (Maslow je naziva potrebom za samoaktualizacijom).

Ovo mi je prizvalo u sjećanje profesoricu iz srednje škole koja je predavala filozofiju. Doživljavali smo je kao neobičnu, u svojem svijetu, kao nekoga tko posao u školi radi zbog plaće, a unutarnje zadovoljstvo nalazi u nekim drugim aktivnostima. Jednom prilikom primijetili smo da ima nečiste nokte, „crno pod noktima“, što nam se uklapalo u opći dojam koji smo stekli o njoj. Pripisali smo to njezinoj neopterećenosti vanjskim izgledom. Kroz usputni razgovor saznali smo da svoje slobodno vrijeme provodi na svježem zraku, da je ispunjava rad u vrtu. Raduje je kad uzgoji nešto svoje, no za zadovoljstvo joj nije bila presudna količina i kvaliteta uroda. Ključno za osjećaj ispunjenosti bio je rad izvan zatvorenih prostora i dodir sa zemljom.

U poslovnom svijetu često upotrebljavamo metafore – „lovci“ i „farmeri“ su tipičan primjer arhetipova kojima se označavaju stilovi u poslovnom ponašanju, najčešće pristupu prodaji. Što stavljaju u fokus svojih interesa, na što stavljaju naglasak u gradnji odnosa s klijentima?

Dobar „lovac“ je sposoban neprimjetno slijediti lovinu, s nemilosrdnom dosljednošću i preciznošću, sve dok ne ostvari svoj cilj. U poslovnom kontekstu „lovce“ karakterizira asertivnost, društvenost, nestrpljivost. Neovisni su u funkcioniranju, pokazuju inicijativu te  imaju osjećaj za hitnost i rokove, a u fokusu su im rezultati.

Poljoprivrednici ili „farmeri“ usmjereni su na kvalitetu i kvantitetu uroda, odnosno na ostvarivanje kvalitetnog i količinski što obilnijeg prinosa mesa, mlijeka, jaja, vune … U poslovnom kontekstu „farmeri“ se kontinuirano brinu o svojim “usjevima”, disciplinirani su i organizirani, imaju izgrađene sustave kroz koje održavaju i unaprjeđuju odnose s  klijentima.

Naizgled se čini da se „lovci“ i „farmeri“ uvelike razlikuju, no zapravo su usmjereni na isto – na cilj i rezultate. Brže, bolje, jače … visoko, više, puno više, najviše. Razlikuje ih samo način kako do toga dolaze.

A kako se u ovo uklapaju, ranije spomenuti, „vrtlari“?

Vrtlaru će osjećaj osobnog zadovoljstva donijeti već sam pogled na vrt ili cvjetnjak u nastanku kojeg je sudjelovao, a u tom su odnosu vrtlar i biljke ravnopravni partneri. Odnos je to u kojem je vrtlareva uloga da pomaže biljkama i to ga ispunjava, daje mu svrhu i smisao.

Jeste li se s zapitali kakvi bi kao vrtlari/vrtlarice bili ljudi koje svakodnevno susrećete na menadžerskim pozicijama? Znaju li oni „vrtlariti“ ili su sličniji „lovcima i „farmerima“ koji su u najvećoj mjeri posvećeni ganjanju rezultata i ciljeva, penjanju na vrhove planina …. gdje će biti s drugima sličnima sebi?

Mogu li se „vrtlari“, „lovci“, „farmeri“ i menadžeri međusobno razumjeti ili se radi samo o prividu, kao u romanu „Prisutnost“, u kojem autor, Jerzy Kosinski, priča o vrtlaru koji se po prvi put susreće sa svijetom i ljudima izvan skučenih granica unutar kojih je do tada živio. Iako govori samo banalne rečenice o zalijevanju i rastu biljaka, utjecajni ljudi i političari počinju to tumačiti kao mudre i dubokoumne metafore te ga već zamišljaju kao budućeg predsjednika (kojeg će upregnuti u ostvarenje svojih ciljeva).

Možda već znate nekoga tko se bavi vrtlarenjem u slobodno vrijeme … čini li ga to drugačijim u poslovnom funkcioniranju?

Autor:  Igor Kovač,  LQ Assessment tim

Autor: Igor Kovač

LQ Assessement psiholog i stručnjak za razvoj organizacija i ljudskih potencijala