Samonametnuta težina

Mislite da je osjećaj zadovoljstva rezultat odluke ili je to ushit zbog vanjskih okolnosti koje vam idu u prilog?

Je li zadovoljstvo nešto što je rezultat proaktivnosti ili reaktivna reakcija? Možda je oboje?!

Vidim da se ljudi oko mene lakše „pohvale“ kada su loše, nego kada su dobro. Kao da je lakše prigovarati. Neki se boje reći da su dobro kako se ne bi “urekli“ pa da im ne krene loše. Biti loše znači da si siguran. Kada si loše, svi oko tebe te bodre, ne možeš se ureći, imaš kao neki alibi za stvari koje si trebao napraviti, a nisi.

Puno je lakše kada si loše. S vremenom više niti ne znaš reći da si dobro jer nije ušlo u naviku i nekako je čudno. Osim toga, stvaraš jako velika očekivanja od pojma „dobro sam“. Koji bi to osjećaj uopće bio da kažeš da si dobro?! Vjerojatno bi trebao biti ekstra dobro, kao npr. kad si na godišnjem, možeš trošiti neograničeno, cijela tvoja okolina ti ugađa, a ti možeš raditi što god ti padne na pamet, i da, vrijeme se mijenja onako kako tebi odgovara. Znači, nije ti prevruće (sunčano je, ali ne previše), ne pada kiša (jer bi to bilo depresivno i tmurno) ili se vrijeme mijenja, ako si slučajno na skijanju jer ti trebaju niže temperature da se snijeg ne rastopi. Možda čak i može padati kiša, ali da je sunčano. Svi mrtvi trebali bi oživjeti, sve svjetske nepravde trebale bi se ispraviti. Ne možemo reći da smo dobro jer je EU previše birokratska, jer je najavljeno poskupljenje plina, jer nam se susjed parkirao na naše parkiralište, jer je kasnio vlak za Beč, jer nismo našli hlače u bordo boji, jer nam kasni isporuka kauča, jer je mali dobio jedinicu u školi… Imamo li uopće šanse biti dobro? Ne govorimo o sreći, samo o tome da budemo dobro. Ili se možda ne usuđujemo biti dobro?!

S druge strane, zašto ne bismo odlučili biti dobro? Ne govorim o tome da preko osjećaja tuge, ljutnje, žalosti nalijepimo smajlić. Govorim o tome da samonametnutu težinu zamijenimo odlukom da budemo dobro i pozitivno. Da se prestanemo zamarati “urocima“, da pustimo letargiju, da osvijestimo svoju snagu i energiju, da ne ovisimo o meteorološkim prilikama, ili o političkim odlukama, da ne dopustimo da nam se zavuče osjećaj rezignacije zbog osjećaja nemoći, već da prihvatimo činjenicu kako ne upravljamo drugim ljudima, političkom scenom,…u isto vrijeme da dajemo sve od sebe da mi budemo zdravi, odgovorni ljudi sa svrhom u životu i da Svijet učinimo barem malo boljim mjestom upravo zato što smo se rodili.

Ako želite bolje razumjeti sebe i druge, te praktičnim alatima unaprijediti kvalitetu svoga privatnog i profesionalnog života, LQ-ov Hogan Assessment Certifikacijski trening na tom Vam putu može pomoći.

Autorica: Spomenka Žepec