Koje su prednosti inkluzivnosti u kompanijama koje potiču raznolikost?
Ljudi s različitim obrazovanjem, porijeklom, radnim iskustvom, stručnim znanjem i drugačijim pogledom na život donose drugačija rješenja u radnoj sredini.…
Greška koja može učiniti lidera neuspješnim je da gura stvari na silu. Jednostavno, ako se neka vrata koja pokušavamo otvoriti ne otvaraju, ili još nije vrijeme da se otvore ili pokušavamo otvoriti pogrešna vrata. U svakom slučaju, ono što se događa većini ljudi je da kad vrata pruže otpor, oni guraju jače. Neki čak pokušavaju provaliti, agresivno lupajuči po vratima i vičući: «Otvoooorite vrata, zašto me slušate???!!!» Ali problem je u tome što ta osoba od silne buke koju stvara u svom okruženju ne čuje samu sebe. Ta osoba ne razumije da prvo mora riješiti sa sobom svoj otpor spram otpora koji drugi stvaraju. Povijest je pokazala da sila sama po sebi ne riješava stvari. Naši susjedi bosanci imaju lijepu poslovicu u tom smislu, a koja je naslov ovog teksta: «Ništa ba na silu». Kao BooM organizacijski coach htio sam prije par mjeseci «nagurati» u firmu Drezga d.o.o. sustav odlučivanja za koji sam smatrao da oni trebaju primjeniti. Prvo, naguravanje svojih rješenja nije coaching princip i tu sam napravio prvu grešku. Drugo, ljudi u Drezgi nisu bili spremni primiti «moje» rješenje. Trenutno im je to rješenje bilo previše radikalno, previše riskantno i prerano. Ali meni je u glavi nešto vrištalo: «To je pravi put, to je pravo rješenje!!!». Od sve te buke u svojoj glavi, nisam uspio čuti što se zbiva u njihovim glavama i počeo sam gurati na silu. Oni su bili pristojni, već dugo radimo zajedno, pa me nisu izbacili sa radionice, nego su uz lagano negodovanje zajedno samnom odradili taj dan. Što su primjenili od mog genijalnog rješenja? Ništa. Na slijedećoj sam im se BooM radionici ispričao, utišao svoj um i počeo ponovno njih slušati gdje su, kako su i pustio da me vode. To ne znači da slijedim njihovu komfornu zonu. To znači da osluškujem gdje su njihove stvarne potrebe u tom trenutku i onda hrabro gurnem brod u tom smjeru. Možda će i tada biti otpora ili glasnog negodovanja, ali moja glava će u tom trenutku biti u miru i tišini, pa ću biti spreman vladati vanjskom bukom.
Evo još jedan kratki primjer. Kad sam uvodio u LQ novu digitalnu aplikaciju za upravljanje projektima, zadacima i online komunikacijom (Asana), bilo je otpora među svim ljudima u mom timu. Međutim, osluškujući stanje sa količinom projekata i šumovima u komunikaciji koji su se događali, znao sam da postoji potreba, znao sam da je trenutak dobar i da su moji ljudi spremni na taj korak. Prošli smo kroz mali «forming-storming-norming» i danas ekipa obožava tu aplikaciju i ne pada im na pamet povratak na klasicnu email komunikaciju u projektima. Dakle, zadatak je uhvatiti taj pobjednički prostor između praćenja onoga što jest i guranja u ono što bi moglo biti. Ali «Ništa ba na silu».
