Predvidljivost je nekada bila valuta poslovnog uspjeha. Danas ona više nije jamstvo uspjeha, nego tek jedna od organizacijskih sposobnosti koju je potrebno stalno iznova graditi. Dugoročne planove zamijenila je sposobnost brzog učenja, prilagodbe i donošenja odluka u uvjetima trajne neizvjesnosti. U takvom poslovnom okruženju prirodno se nameće pitanje: mijenja li se sama definicija leadershipa ili se mijenjaju očekivanja od lidera?
Iako se temeljne vrijednosti leadershipa nisu promijenile, način na koji lideri vode ljude danas izgleda drugačije nego prije. Vizija, odgovornost, sposobnost donošenja odluka i integritet i dalje ostaju ključne osobine svakog kvalitetnog lidera. Međutim, u vremenu trajne neizvjesnosti u prvi plan dolaze neke druge kompetencije koje su možda nekada bile podcijenjene – staloženost, emocionalna stabilnost, aktivno slušanje i sposobnost prilagodbe.
Iluzorno je u današnje vrijeme očekivati da lider ima odgovor na svako pitanje. Ipak, očekuje se da može stvoriti osjećaj stabilnosti i smjera čak i onda kada odgovori nisu potpuno jasni. Upravo je to jedna od najvećih promjena modernog leadershipa. Nekada se vodstvo možda i moglo temeljiti na kontroli i autoritetu. Danas se ipak puno više temelji na povjerenju, transparentnosti i sposobnosti okupljanja ljudi oko zajedničkog cilja.
Organizacije također od lidera traže puno više od same stručnosti. Naravno da su znanje i iskustvo i dalje važni, ali više nisu dovoljni sami po sebi. Poslovno okruženje postalo je toliko dinamično da lider više ne može biti osoba koja mora znati sve. Puno je važnije kako reagira u situacijama kada nema potpune informacije i kada idealno rješenje ne postoji. To se najbolje vidi kroz sljedeće kvalitete.
Danas su posebno cijenjeni lideri koji se mogu brzo prilagoditi promjenama, koji znaju slušati ljude i donositi odluke čak i u uvjetima nesigurnosti. Ljudi žele osjećaj da ih se čuje, da postoji otvorena komunikacija i da lider ostaje racionalan i smiren čak i pod pritiskom. Hijerarhijski autoritet bez emocionalne inteligencije više ne ostavlja isti učinak kao nekada.
Upravo oni lideri koji se teško prilagođavaju promjenama danas najbrže „ispadaju iz igre“. Posebno je izazovno za one koji i dalje pokušavaju voditi isključivo kroz kontrolu i uvjerenje da moraju imati sve odgovore. Takav pristup vrlo brzo stvara distancu između lidera i tima. Današnji zaposlenici očekuju suradnju, uključivanje i transparentnost, a lider koji ne sluša druge ili odbija drugačije perspektive vrlo brzo gubi povjerenje ljudi.
Problem nastaje kada lider vjeruje da mora imati odgovore na sva pitanja, što je u današnje vrijeme nemoguće. U takvim situacijama često prestaje slušati ljude oko sebe, zatvara se u vlastitu perspektivu i pokušava zadržati privid potpune kontrole, što dodatno povećava nesigurnost unutar tima.
Istovremeno, pritisak na lidere raste iz dana u dan. Od njih se očekuje da budu empatični, dostupni, odlučni, brzi i usmjereni na rezultate – praktički sve u isto vrijeme. Upravo zato jedna od najvažnijih liderskih kompetencija postaje sposobnost balansiranja. Kako ostati čovjek pod pritiskom, a istovremeno donositi teške odluke? Kako biti podrška timu, a pritom sačuvati vlastitu stabilnost i fokus?
Leadership više nije isključivo pitanje rezultata, nego i načina na koji se do tih rezultata dolazi. Lideri se ne procjenjuju samo na temelju brojki, nego i prema načinu kako komuniciraju, kako reagiraju u kriznim situacijama i kakvu atmosferu stvaraju unutar tima.
Posebno se to vidi u situacijama kada nitko nema potpune informacije ni jasne odgovore. Tada se najbolje razlikuje dobar lider od lošeg. Dobar lider ne širi paniku, ali ne stvara ni lažnu sigurnost. Jasno komunicira ono što zna, otvoreno priznaje ono što još ne zna i ostaje dovoljno staložen da tim može zadržati fokus. Loš lider, s druge strane, često reagira iz ega ili straha – pokušava imati kontrolu nad svime, izbjegava uključiti druge ljude i impulzivno donosi odluke samo kako bi pokazao sigurnost.
Danas je često veći rizik predugo ne donijeti nikakvu odluku nego donijeti odluku koja se kasnije može korigirati. U uvjetima stalnih promjena savršena sigurnost gotovo da ne postoji. Lideri koji čekaju trenutak kada će imati sve informacije vrlo često zakasne reagirati. Zato se sve više cijeni sposobnost donošenja pravovremenih odluka uz spremnost na prilagodbu kada dođu nove informacije.
Emocionalna stabilnost postaje važnija od same karizme. Karizma može inspirirati ljude kratkoročno, ali u dugotrajnim razdobljima neizvjesnosti ljudi najviše pamte koliko je lider bio stabilan, racionalan i prisutan kada je bilo najteže. Leadership se danas sve manje temelji na dojmu, a sve više na emocionalnoj zrelosti i sposobnosti upravljanja sobom.
Lideri danas mogu pokazati više nesigurnosti nego prije. Autoritet se više ne temelji na dojmu nepogrešivosti, već na autentičnosti i transparentnosti. Kada lider otvoreno kaže da nema sve odgovore ili da je situacija kompleksna, ne gubi kredibilitet, naprotiv, često ga jača pogotovo u vremenima neizvjesnosti. Ljudi ne očekuju savršenstvo, ali i dalje trebaju smjer i stabilnost.
Jedno od važnijih pitanja modernog leadershipa odnosi se i na način na koji su kompanije godinama birale svoje lidere. U mnogim organizacijama leadership se dugo smatrao prirodnim nastavkom stručnosti – najbolji stručnjak automatski bi postao voditelj tima ili menadžer. Međutim, stručnost i leadership nisu ista stvar. Netko može biti vrhunski profesionalac u svom području, a da pritom nema razvijene vještine vođenja ljudi, davanja feedbacka ili upravljanja međuljudskim odnosima.
Mnogi lideri godinama su bili „bačeni u vatru“ bez adekvatne pripreme za novu ulogu. Danas se taj pristup postupno mijenja. Sve više organizacija razumije da leadership nije nagrada za rezultate, nego zasebna kompetencija koja zahtijeva kontinuirani razvoj. Upravo zato kompanije sve više ulažu u leadership development, coaching i razvoj emocionalnih i komunikacijskih vještina.
U vremenu stalnih promjena ne postoji univerzalna formula dobrog vodstva.
Ono što razlikuje uspješne lidere nije savršenstvo, nego sposobnost da ostanu dosljedni temeljnim vrijednostima dok se istovremeno prilagođavaju novim okolnostima.
Liderstvo danas znači prihvatiti nesigurnost kao dio procesa i ostati stabilna točka za tim čak i kada su odgovori još nejasni. Upravo u toj ravnoteži između sigurnosti i prilagodljivosti nastaje povjerenje koje definira današnje vodstvo.
Leadership transformacija nije samo razvoj pojedinačnih lidera, već razvoj kolektivnog kapaciteta organizacije za učenje, prilagodbu i donošenje odluka. U suradnji s Future Tense powered by Lürssen okupili smo vodeće stručnjake iz područja ljudskih resursa i poslovne zajednice s ciljem otvaranja ove važne teme koja danas snažno oblikuje organizacije i način rada.
Kroz moderiranu diskusiju sudionici su razmijenili iskustva, izazove i konkretne prakse vezane uz individualnu i organizacijsku transformaciju, s posebnim fokusom na:
Najvažnije uvide, zaključke i zajedničke perspektive sudionika donosimo u našoj e-knjizi.